Selena Royle

Biografija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije Selena Royle (6. studenog 1904. 23. travnja 1983.) bila je američka glumica (pozornice, radija, televizije i filma), a kasnije i spisateljica. Royle je rođen u New Yorku od dramatičara Edwina Miltona Roylea i glumice Selene Fetter (12. travnja 1860. 10. svibnja 1955.). Imala je stariju sestru, Josephine Fetter Royle (1901, 1992). Njezina je majka u novinskom članku ispričala da je Selenu vodila sa sobom na probe i nastupe. Jedne noći nestala je tada sedmogodišnja Selena. Dok ju je majka mahnito tražila, držeći drugi čin, publika je postala nemirna. Mlada se napokon pojavila izašla je na pozornicu odjevena u majčin kostim za drugi čin; naklonila se, na veliko veselje publike. Kasnije je primijetila: "I to je prvi put da sam bila na pozornici, i toliko mi se svidjelo da sam ostala." Njezin je otac napisao 1921. brodvejski komad Lancelot i Elaine kako bi njoj i sestri Josephine omogućio prve profesionalne uloge, Guinevere i Elaine. Naposljetku je sama dobila ulogu u produkciji Peera Gynta u Kazališnom društvu 1923. s Josephom Schildkrautom i postala cijenjena brodvejska glumica. Snimila je jedan film 1930-ih, Misleading Lady, ali je inače radila na kazališnim daskama i radiju. Royle je započela svoju radijsku karijeru 1926. ili 1927. i nastupala je "gotovo neprekidno od tada", prema novinskom članku iz 1939. godine. Njezin opus uključuje glumu glavne uloge u Hildi Hope, M.D. Također je glumila Marthu Jackson u Woman of Courage, gđu Allen u Against the Storm, Joan u The O'Neills i gđu Gardner u Betty and Bob, te se pojavila u Kate Hopkins. U 1940-ima se vratila na film i imala uspješnu karijeru, uglavnom glumeći majčinske likove kao što su ožalošćena majka u The Fighting Sullivans (1944.), majka Jane Powell u ekranizaciji A Date with Judy (1948.) i majka naslovnog lika uz Ingrid Bergman kao Ivanu Orleansku (1948.). Nekoliko puta se pojavljivala na televiziji. Međutim, 1951., kada je odbila svjedočiti pred Komitetom za neameričke aktivnosti Predstavničkog doma. Tužila je American Legion, koja je objavila Red Channels, na kojima je bilo njezino ime, i pobijedila, ali je njezina glumačka karijera završila. Ostvarila je još samo tri uloge, a posljednja je bila Ubojstvo je moj uspjeh (1955.). Napisala je i nekoliko knjiga, uključujući Guadalajara: kao što je znam, živi, ​​volim (koja je doživjela nekoliko izdanja) i nekoliko kuharica, te nekoliko članaka u časopisima. Bila je "radijska urednica" kratkotrajnog njujorškog časopisa Swank.